Balkan.cool
Balkan je cool

Erotska priča: Zvijer u krevetu!!!

Bila je to jedna mala garsonijera u Radićevoj ulici, s visokim stropom i krevetom na galeriji. Usko stubište, pomalo strmo, vodilo je do kreveta i imali smo mjesta samo za ležanje. Ipak je krevet bio dio garsonijere, gdje smo provodili najviše vremena. Kroz manji prozor vidio se neboder na Trgu. Ležali smo goli, priljubljeni, nismo znali ništa jedno o drugome. Znao sam samo da ima madež na desnoj preponi i ožiljak na koljenu, ali ne i njezino ime. Ljudi osjećaju tjeskobu od nepoznatog, ma koliko uzbuđenja to donosilo.

“Pričaj mi neku bezobraznu priču”, privila se leđima uz mene, iscrtavajući slovo “s” na mom boku.

“Igračka ti je topla…”, rekoh.

“Nekako je čudna ta riječ: igračka, kada je izgovaraš u ovom kontekstu.”

“Vagina je nekako previše medicinska riječ za bezobrazluk. Riječ pička mi je bezobrazna i sočna, ali gruba i seljačka. Pičkica mi je slinavo, čak i u gej varijanti. Zamisli geja koji kaže partneru da mu je lijep kurčić. Isto mi zvuči i mačkica u hetero varijanti, a razmišljao sam i o ribici. Ako hoćeš, mogu započeti priču s macom, ali mace nisu u bezobraznim pričama. I nikad je nisam vidio da mijauče – miiijaaauuu! Zamisli da mi crna maca prijeđe put. Morao bih se vratiti tri koraka unazad ili se uhvatiti za onu stvar da me ne urekne. Da ipak počnem s ribicom?”

“Dobro, nastavi priču, kako god”, nasmijala se. “Pričaj mi tiho, da me uspavaš.”

“Ipak ću odabrati pičku”, šapnuo sam. “Topla ti je. Mogla bi podgrijati ručak. Osjećam kako pulsira. Evo ovdje”, dodirivao sam je prstima. “Moj gnjurac želi zaroniti. Želim da te sutra zabole butine i guzovi dok prelaziš ulicu. Da tada razmišljaš o tome kako sam te razvalio. Znam da te unutra golica. Dok te mazim, sad si već vlažna. Svi tvoji budući muškarci osjetit će me u tebi. Namirisat će me.”

“Ovo nije priča za spavanje”, prošaputala je. “Pa kako mogu zaspati uz ovakvu priču?”

“Da prekršimo pravilo?”, upitao sam. “Reci mi samo kako se zoveš?”

“Dogovorili smo se”, uzdahnula je od zadovoljstva. “Ne trebamo ništa znati jedno o drugome. Možeš me zvati kako god hoćeš. Kako se zvala tvoja posljednja djevojka?”, pitala je.

“Vanja. U stvari Maja.” Čulo se kako glasno diše kroz nos. Jednu je nogu pomaknula u stranu i napravila više prostora za moje prste.

“Eto, zovi me Maja. Ili Vanja.”

“Razmislit ću o tvom prijedlogu”, rekoh. “Ionako imena nikada ne priliče vlasniku. Daju ti ime i ti ga nosiš, dok se ne privikneš. Neki se nikada ne naviknu.”

Sada sam već bio potpuno zariven u njezinu vlažnu unutrašnjost. Samo sam skliznuo u nju. Sve vrijeme je ležala na leđima dok sam joj koljenima razmicao butine. Nastavio sam kliziti do zajedničkog orgazma. Više nismo pričali te večeri. Dok je kasnije sjedila na WC školjki, pravio sam se da spavam. Nije me odozdo mogla vidjeti gore na galeriji. Čekao sam da čujem kako se zlatan mlaz bućka ispod nje. To je bio znak za njuškanje po njezinim stvarima. Tiho sam otvorio ladicu noćnog ormarića i izvukao okvir s fotografijom. Prepoznao sam je zagrljenu s nekim mladićem, obraz uz obraz. Nasmijani u krupnom kadru. Njezina ruka drži fotoaparat. U pozadini se nazire Sagrada Familia, Barcelona. Kada se mlaz prekinuo, brzo sam vratio fotografiju u ladicu i nastavio se pretvarati. Volio sam kako miriše nakon seksa, znoja i mokrenja.

Volio sam gledati kako ujutro gola prekoračuje preko mene i odlazi u kupaonicu, kako se njezine butine, guzovi i vaginalni prijevoji otvaraju nada mnom. Tada je mirisala na jutarnju pekarnicu, na kajzerice, kroasane, puter štangice i štrudlu s makom. Bila je nepredvidiva i zarazna poput bolesti poljupca.

“Kesten-pire!”, rekla bi iznenada poput uplakane djevojčice. “Tako mi se jede. Hoću da mi kupiš kesten-pire!” Nedugo zatim ta se njezina nevinost mijenjala i maglila oči. “Hoću da me jebeš!”, rekla bi pohotno.

y

Prvi sam je put vidio u podzemnoj garaži šoping centra. Zastao sam automobilom i propustio je. Ona se osmjehnula. Odmah mi je upala u oči, kao vitka crnka koja naginje anoreksiji, ali su njezine grudi i stražnjica govorili drugačije. Bilo je tu mesa i težine. Procijenio sam da ima najviše dvadeset dvije-tri. Odudarala je, kao oaza u raspuklom polarnom ledu. I ja sam se njoj osmjehnuo. Iznenadilo me što je imala taj divlji pogled, više muški, koji govori: kako bih te kresnula!

Ubrzo sam zakoračio na pokretne stepenice. Žurio sam se naći s frendovima: Pegijem i Zekom. Na drugoj stepenici ispred mene stajala je ponovno ona. Vidjela je da sam iza nje. Prepoznala me i okrenula glavu. Osjećao se trenutak erotske energije između naših tijela, razdvojenih jednom stepenicom. Ispod tunike nazirala se savršena guza. Neodoljiva. Srećom, nije nosila šorc. Ne bih izdržao takvu patnju, pomislih. Tada sam osjetio kako mi u desnom džepu traperica vibrira telefon.

“Hej, pa koji ti je?”, proderao se Pegi u slušalicu. “Dogovorili smo se da te čekam u kafiću. Upravo si prošao pokraj mene pokretnim stepenicama.”

“Znam, znam, evo me”, rekoh mu. “Nedostajalo mi je još samo malo vibriranja u trapericama i još jedan kat.” Prekinuo sam vezu i spustio se do njega. Čula me je što sam rekao.

Pegija sam poznavao još iz osnovne škole, ali s obzirom na to da nismo imali slične afinitete, ubrzo smo jedan drugom postali navika. Pegi je neprekidno razmišljao o novcu. Još je u srednjoj preprodavao travu klincima koji su se furali na heavy metal i sanjao san o nekakvoj mega-giga kombinaciji, “drug deal” ili bilo kakvoj drugoj kombinaciji. Posljednjih godina preprodavao je parfeme, kozmetiku, sunčane naočale i brendiranu odjeću. Nikada mi nije bilo jasno gdje je to ukradeno, tko to krade i koliko toga za krađu ima.

“Znaš ti, buraz, što je Amsterdam? Centar! Centar slobode! E, to je život, a ne ova vukojebina ovdje, u kojoj je i trava zabranjena. Trava se negdje računa kao lijek”, rekao je inspiriran još jednim porazom Dinama.

“Ma pusti sad Dinamo”, rekoh mu. “Znaš kakvo sam dupe vidio maloprije!”

“I od sve te guzičaste folirancije mi je muka. Znaš kada dođu stranci ovdje pa drobe kako su naše žene najljepše. Normalno, kada pršti glamur usred podneva. Pritom sve te koke tvrde da se sređuju samo zbog sebe i to uporno opravdavaju odbijanjem frajera.”

“A i ti stranci vrte istu priču u svakoj zemlji. Sjeti se da smo isto pričali onim Slovakinjama na zimovanju.”

Pegi je nastavljao, više onako za sebe, ne slušajući me: “Zamisli da ti je ta mala ponudila seks. Sad i odmah. Trčkarao bi za njom kao pingvin, s trapericama i gaćama oko članaka. Usred ovog jebenog šoping centra. A sad zamisli da si ti njoj šapnuo istu stvar na uho. Ili, ne daj bože, spustio dlan na njezino dupe. Nebitno jesi li ti u pitanju, Antonio Banderas, Brad Pitt ili Spider-Man. Vjerojatno bi svi popili šamarčinu, čak i ako bi joj se to svidjelo.”

“Teško da bi netko odbio Spider-Mana”, rekoh ironično.

“Da, da…”, odvrati Pegi. “Čista gluma vlada ovim našim Disneylandom. Sputani smo, jebi ga. A i ona Catwoman sigurno bi odbila Spider-Mana jer se već pali na Batmana.”

“E, ona bi možda i poklekla, žestoko je zagorjela dok Šišmiš šeta Robina u tajcama. Malo je gej cijela ta priča.”

“Ja bih sigurno popušio Spider-Manu!”, stigao je i Zeko te opkoračio slobodnu stolicu između Pegija i mene. “Ne znam samo ima li patent na onom crvenom kostimu.”

“Gdje si Zorane Zečiću?”, uputio je Pegi svoj uobičajeni pozdrav s ispruženom rukom. “Pederčino stara!”

“Jebo te pederčina!”, odgovori mu Zeko. “I tebe bih slatko naguzio!”

“Nemoj opet provocirati”, sad je Pegi upirao prstom. Zeko i ja smo se pogledali, pa pukli od smijeha. Zeko je brisao suze. Pegi je šutio, onako za sebe, kao da nam ne želi prekidati zabavu. Ovako je počinjao svaki njihov susret, otkada nam je Zeko priznao da mu se diže i na muškarce. Pegi nije mogao podnijeti da je to onaj njegov Zeko s kojim je igrao nogomet i tuširao se zajedno, Zeko s kojim smo zajedno pokupili tri Slovakinje na zimovanju, Zeko koji je imao mišić na mišiću, pločice na trbuhu i ljepotu Adonisa. Nije mu ulazilo u glavu. Zar njegov Zeko, naš Zeko?! Cijela ta misao o Zekinoj biseksualnosti bila je suviše kockasta za njegovu okruglu glavu.

y

U garaži centra dočekao me papirić za brisačem automobila. Kvadratnog oblika, malo ukrivo iskidan, s macom Hello Kitty i zelenim crtama. Oblim, ženskim rukopisom bila je ispisana mail adresa: mojmars@gmail.com. Poželio sam da je to ona…

Kasnije te noći, žestoko mi se digao. Sanjao sam golu, crnokosu djevojku. Skrivala se po mom stanu, savršeno vitka s teškim grudima. Tražio sam je izbezumljeno, a kada bih je pronašao, zaustavljala me osmijehom. U jednom sam je trenutku nagnuo preko kuhinjskog stola. Nije se branila. Agresivno sam ušao u nju odostraga, poput nasilnika. Samo je rukama rušila stvari sa stola, plivajući prsno. Razbila se staklena zdjela s narančama i zasula mi stopala krhotinama. Dahtao sam dok su se naranče uz tupe udarce kotrljale po hladnim, keramičkim pločicama. Dahtao sam sve jače i čupao je za kosu. Dahtao sam i nisam mogao svršiti. Izbezumljeno popaljen, probudio sam se bez orgazma. Erekcija me boljela. Izdrkao sam ga nešto kasnije, ispod tuša, s otvorenim ustima u koja je ulazila voda. Sperma se grčevito držala za glatku površinu kade, a onda je skliznula niz slivnik. Osjetio sam olakšanje. Dan je mogao početi.

Danima sam bio popaljen kao zvijer. Gospodin Zvijer. Danima se nisam seksao, kresao, pario, jebao, tucao. Posljednja je bila Vanja, studentica književnosti, ali je miris njezinih sokova odavno bio opran s kože. Režao sam kao zvijer.

Vanja nije bila kao Maja. Vanja je dolazila samo kako bi dobila komadić znoja i tahikardije. Dobivala je i pljeskanje po guzi. To je voljela. Maja je bila drugačija, mješavina svih boja. Ona me izmrcvarila. Nisam joj smio ostaviti prostor za sanjarenje. Htjela je da je posjedujem, ali to nije bila moja želja. Posjedujem svoj stan u jednoj brdovitoj ulici u zapadnom dijelu grada. Posjedujem svoj Peugeot 307 Coupe Cabriolet. I to je sve. Maju nisam želio posjedovati. “Pusti me da odem”, rekla mi je. “Ne mogu više ovako.” I pustio sam je. Mislio sam da je ne mogu izgubiti, ako nije moja. Međutim, nije tako ispalo. Otrijeznila me nakratko: učinila je da se osjećam kao govno.

Tog sam jutra, olakšanih testisa, poželio pozvati neku bivšu. Kakav potez očajnika. U telefonu sam uvijek memorirao sve osobe pod punim imenom i prezimenom. Grozim se neurednih telefonskih imenika koji sadrže imena bez prezimena, nadimke, više istih imena obilježenih brojevima ili opisom o tome tko je ta osoba – Niko 1, Rambo 2, Roki 3, Jelena ljekarnica, Mirko mehaničar, Mirela sisata, Miroslav susjed. Zbunjuje me i kada pročitam nepoznato ime i prezime. Još nisam izbrisao Ivanu Perić, a ne mogu se sjetiti tko je ona. Nasmijao sam se kada sam došao do imena Martina Ježova. Bila je to jedna od tri Slovakinje koje smo Zeko, Pegi i ja pokupili na zimovanju u austrijskom zimovalištu Bad Gastein. Žestoko alkoholizirani trčali smo goli za njima po apartmanu. Poslije smo im vezali oči, a one su pogađale čiji penis imaju u rukama. Slovačka verzija kviza “Tko će koga” u kojem svi dobivaju. Ispod imena Martina Ježova, pisalo je Maja Radić. Oklijevao sam samo nakratko pa joj poslao poruku: “Što radiš?” Nije prošlo nekoliko sekundi i stigao je odgovor: “Rekla sam ti da me pustiš. Otežavaš mi.” Ponovno je učinila da se osjećam kao govno. Prva sljedeća u imeniku bila je Mirela Babić, sisata. Iz revolta prema Maji, njoj sam poslao poruku: “Što ima, hoćeš do grada?” Prošlo je pet minuta kada je stigao odgovor, bip-bip: “Hej, blesane moj. Udana sam. Imam malu bebu. Vidimo se drugi put :-)” Utipkao sam onda: “Jučer u šoping centru?” i poslao ga na mojmars@gmail.com.

y

Neki se dani, u iščekivanju, razvuku kao žvakaća guma. Uspio sam odgledati utakmicu i film na kabelskoj, a poslije su se vrtjeli glazbeni spotovi na VH1 – The Best Of 90’s. Odgovor je stigao dok je svirala pjesma “What’s Up” 4 Non Blondes.

Stigla mi je poruka.

Ona: Čula sam te što si rekao jučer na stepenicama pa sam pretpostavila da bi htio da se čujemo i vidimo. 🙂

Ja: Što sam rekao?

Ona: Gledao si u moju guzu:->

Ja: Bilo bi dobro da mi objasniš što znači to na kraju. Prepoznajem samo sretnog i tužnog smajlića.

Ona: :-* <3

Ja: Što sad to znači? Upala ti pahulja u usta ili u oko?

Znao sam da je to simbol za poljubac, a da 3 ozačava

srce, iako me to više podsjećalo na ženske guzove. Inače me zabavljaju svi ti simboli. Kao da rješavam Rorschachov test. Simbol 😐 podsjećao me na penis ispred velikog zida, a simbol :-/ na penis ispred uzbrdice. Bilo mi je jako teško skužiti mail s penisom ispred zida. Zvučalo je u stilu “nikada me nećeš kresnuti”, ali dobro, nisam sve simbole dovodio u vezu sa seksom. Za poljubac sam se našalio da joj je upala pahulja u oko. Čini se da imam i malog romantika u sebi.

Ona: Pa kad se vidimo?

Ja: Hoćeš sutra?

Ona: Može. Vodim te u šoping. Vidimo se u 18.00 kod konja. Ne znam jesi li primijetio kakve konj ima testise 🙂

Osjećao sam se kao da je poznajem sto godina. Da se i ona isto osjećala, primijetio sam kad smo se sreli ispod brončanih testisa konja na Trgu. Poljubila me kratkim poljupcem u usta. Bez ikakve zadrške. Onako, pljus! Nisam bio šoping-tip koji vikendom, ili poslije posla, dolazi potrošiti nešto novca u šoping centru. Takvo je pravilo valjda: radiš da bi zaradio, potrošio, a onda platio odmor od rada. U međuvremenu smrdiš i kupaš se, ševiš i svršavaš, jedeš i prazniš se. Otkineš li komadić ljubavi u bilo čemu, imaš sreće. Bila je rasprodaja po cijelom gradu. Ona je izgledala kao riba u vodi, a ja sam se trapavo gegao po kopnu. Provlačeći se kroz gužvu, povremeno sam čupao ruke zaglavljene između vrećica, debelih bokova i balonera prolaznika. Pričali smo nekakve neobavezne priče, poput meteoroloških prognoza u stilu “Kiša će, a?”. Povremeno sam je gubio u gužvi. Primjećivao sam da je nema pokraj mene kad bih se uhvatio kako pričam s nepoznatim ljudima u prolazu. Pojedini su me gledali u čudu, samo što mi ne odgovore: “Ma kakva kiša, o čemu ti pričaš?”

“Vrati ovu, molim te, i donesi onu svijetloplavu majicu”, rekla je izvirujući iz kabine za presvlačenje na samom kraju trgovine. Poslušao sam je. “Uđi unutra da vidiš kako mi stoji.” Stajala je ispred ogledala. Podigla je ruke u zrak, navlačeći majicu preko glave. Gledao sam njezine lijepe sise u jednostavnom grudnjaku. “Čuješ li?”, šapnula je i zastala s navlačenjem majice. Tiho, ali jasno, čulo se nečije teško disanje u susjednoj kabini. Kad smo se primirili, sve jasnije smo mogli razaznati uzdahe i stenjanje dvoje ljudi tijekom seksa. Ona se tada okrenula prema meni i s izvijenim obrvama pomicala usne bez glasa: n-e-m-o-g-u-v-j-e-r-o-v-a-t-i. Ponovno sam osjetio onu erotsku energiju s pokretnih stepenica. I njezinu guzu u mojoj šaci. Poljubili smo se. Na izlasku iz trgovine pogledi su nam tražili moguće susjede iz kabine do nas. Nismo ih pronašli. Jedan par stariji od pedeset godina razgledao je neke jakne, a mlađi par stajao je na blagajni. Ostali su bili pomiješani i užurbano hodali kroz gužvu dućana. Nitko nije bio osumnjičen.

Tog me je dana prvi put odvela u Radićevu. “Ne bojiš se potpunog neznanca dovesti u stan?”, rekao sam kad smo zakoračili u garsonijeru.

“Nisi ti neznanac”, dobacila je i otvorila bocu crnog vina. Na etiketi je pisalo – El Emperador Cabernet Sauvignon, zemlja podrijetla – Čile.

“Kada si prvi put imao orgazam?”, pitala me kada smo se kucnuli čašama.

“U šestom razredu. Jeo sam pecivo…”

“Svršio si dok si jeo pecivo?”, prekinula me.

“Ma ne. Jeo sam pecivo na velikom odmoru, u šestom razredu. Neki malo stariji prijatelji pričali su o drkanju, tko je probao, tko nije, a gestikulacijom su pokazivali kako se to radi. Nisam bio siguran o čemu pričaju, ali sam se pravio da sam žestoko iskusan drkadžija. Poslije sam probao, kod kuće, u zaključanom WC-u. Dobro se sjećam orgazma. Bio sam šokiran i odmah poželio probati ponovno. Sperma nije štrcnula van, nego je provirila i malo izašla. Tek tada sam bio šokiran. Auuu, jebote, što je ovo, pomislio sam. Uzeo sam malo na prst, pomirisao je, a onda i liznuo. Bilo je toplo, slankasto i mirisalo je na šampinjone.”

Nasmijala se, a onda me uhvatila za ruku i povela k stepenicama koje vode do galerije s krevetom. Penjala se ispred mene. Skoro sam je mogao njuškati odostraga, na tim uskim stepenicama. Požurila je skloniti neki okvir s fotografijom koji je stajao na noćnom ormariću pokraj kreveta. Otvorila je ladicu i ubacila ga. Bila je sigurna da to nisam vidio.

y

Ne znam uvijek o čemu žene razmišljaju dok im muškarci pružaju felacio, ali znam da o nečemu moraju. Dok sam licem zaranjao u njezino međunožje, poželio sam je baš zadovoljiti. Nisam želio da me povuče za kosu i kaže mi da je dosta a da sam slinav i zadihan, sa zadebljanim jezikom od bezuspješnog lizanja. Želio sam ostaviti dojam, a ne drljati joj i orati po klitorisu. Mislim da sam uspio u tome. Skupio sam sve svoje iskustvo u jezik. Samo je prošaptala: “Dođi, uđi u mene.” Ušao sam u nju. Sada sam jasnije osjećao njezin parfem koji sam tog poslijepodneva samo nazirao. Osjećao sam i svježinu omekšivača za rublje u ravnomjernim valovima koje su pravile njezine grudi.

Kada se okrenula na trbuh, ponovno sam zagnjurio lice u njezino međunožje. Mogao sam je rukama čvrsto držati za guzove. U tom sam trenutku razmišljao o tome koliko volim to raditi. Onda sam ponovno ušao. Ovaj put grublje i u bržem ritmu. Izdizala je guzu uvis kao da želi da cijelo tijelo smjestim u nju. Lice je okretala u stranu, na bijelom jastuku, zatraživši da je ljubim. Ruke sam podvlačio ispod njezina tijela i obuhvatio je oko bedara. Spustio sam prste do njezina klitorisa. Zaječala je i svršila, uz nekoliko oštrih izdisaja kroz nosnice po mojim usnama. Još sam ležao preko njezinih leđa dok je polako spuštala stražnjicu. “Hajde i ti”, rekla je tiho. Nisam želio svršiti. Htio sam da još traje.

Pokušao sam misli skrenuti u neku drugu stranu. Da odgodim orgazam, još koju sekundu, minutu. Pomislio sam na zid išaran grafitima koji sam vidio kod glavnog kolodvora. Onu paru koja se izdiže ispod poklopaca kanalizacije, zapaljeni kontejner i smrad nagorjele plastike, sirene automobila i njihove ispušne plinove… A onda odjednom čujem glas djevojke iz sna. Čujem kako djevojka iz mog sna stenje dok je bedrima lupkam po stražnjici u brzom ritmu tap-tap-tap. Opet sam na sekundu do orgazma. Pokušao sam ponovno preusmjeriti misli, ali… Svršio sam po njezinim leđima. Izgledala je kao da je i ona svršila, ponovno, ali nije, samo me je dodatno palila.

Utihnuli smo. Tijela su se umirila. Disanje se umirilo. Sperma se razmazala i po mom trbuhu. Ležali smo tako neko vrijeme, a onda se okrenuli na bok. Osjećao sam kako me koža zateže dok se moja sjemena tekućina sušila po nama. Htio sam samo zaspati pokraj nje. Osjećao sam se sigurno, tako zalijepljen za nju. Znao sam kako miriše njezina vagina, ali nisam znao kako se zove njezina vlasnica. Ne znam zašto, ali poželio sam znati njezino ime. Prvo sam pokušao zamisliti je kao Mirjanu, Anitu, Ivu ili Danku, ali mi nekako nije išlo, pa su na pokretnoj traci prošla imena Viktorija, Laura, Anastazija, Eleonora, ali ni to nisam mogao povezati s njom. Onda su se izredale Mia, Lea, Lara, ali opet nigdje nije bilo nje. Mislio sam da spava, sve dok mi nije rekla: “Pričaj mi neku bezobraznu priču.” Onda se privila leđima uz mene, rukom iscrtavajući slovo “S” na mom boku. “Igračka ti je topla…”, rekoh.

Dan poslije fenomenalnog seksa i bez ikakva kontakta s njom, sjedio sam u svojoj gajbi i gledao TV. Na kabelskoj sam naletjeo na kanal s pornićima, ali sam samo prelazio dalje. Ekran je treptao. Iskakale su operne pjevačice, nekakvi hokejaši, kuhar koji prelijeva umak na šniclu, reklame za pelene i deterdžent za rublje, sisata plavuša koja ga prima, političari mudruju… Plavičasto svjetlo televizora nastavljalo bi blinkati po mom tijelu. Ponekad bih izvadio penis i samo ga češkao kao usnulog mačka, kućnog ljubimca, kao igračku za nervozu.

Tijekom dana dizao bi mi se bez naredbe i svrhe, svaki put kada bih pomislio na nju. Tijekom vožnje, na ulici, dok sam čitao novine, u dućanu pred blagajnicom koja izgovara čuveno: “Imate li nešto sitno, sused?” Imam gromadu u gaćama, kakav sitniš, pomišljao sam. “Evo, pet kuna, sused. Izvolite!” Trepćuća svjetlost TV-a osvijetlila je moj penis, kao kakav uzdignuti obelisk. Bacio je sjenku po trbuhu. Neko vrijeme sam još prebacivao programe. Potom sam uzeo telefon i fotkao ga. Poslao sam fotografiju na njezin mail. “Nemoj samo prijetiti!”, odgovorila je ujutro. “Večeras idemo u kino. Branimirova u 8!”

Malo smo se mazili u mraku kina, lagano, dlanovima, onako preko odjeće. Već mi je poskakivao u gaćama, sputan i zarobljen trapericama. Rekla je da je vlažna. Ne zbog filma, već zbog pulsiranja mog penisa ispod njezina dlana. Nisam joj vjerovao.

“Kada si ti imala prvi orgazam?”, pitao sam je u Radićevoj, nakon povratka iz kina.

“Imala sam trinaest ili četrnaest godina, mislim. Bila sam kod bake na selu, tijekom ljetnih praznika. Sjedila sam na stepenicama ispred kuće i mazila Rikija, bakina psića. Riki je veselo mahao repom i lizao mi ruke, butine, a onda me njuškao i gurao njušku između mojih nogu. Imala sam na sebi biciklistički šorc. Odjednom sam osjetila nešto, nedefinirano, neku toplinu, koju sam godinama kasnije upoznala kao napaljenost.” Tada se nasmijala i nastavila priču. “Htjela sam to ponoviti, nešto kasnije, pa sam se sama dodirivala ispod deke. Bilo je to lijepo otkriće. I to je to.”

“Masturbacija je lijepa spoznaja djetinjstva”, rekoh. “Samo sam sebi mogu priuštiti ona dva-tri završna poteza rukom, prije orgazma. Nijedna to nije znala. Ipak sebe najbolje poznajem.”

“Misliš?”, rekla je i kleknula ispred mene. Sjedio sam zavaljen u fotelji. U pozadini se čulo “You are my kind… you are all that I want… here in this life… until we are gone…” “Jesi li nekada imao želju jednostavno reći djevojci – popuši mi, kao naređenje, kao da prebacuješ programe na TV-u. I da ona ispuni naredbu, bez pogovora!”

“Da!”, provlačio sam prste kroz njezinu kosu i glavu zabacio unazad, na naslon fotelje.

“Pa kaži onda”, šapnula je i otkopčavala mi hlače, gumb po gumb.

“Popuši mi!”

y

Nije ispljunula moju spermu, nije joj bilo gadljivo, ljigavo. Progutala je sve. Poslije smo popili dvije boce vina. Te večeri neobično je dugo pričala, bez prekida. Povremeno sam postavljao kratka pitanja i bio oduševljen što sam toliko toga saznao. Njezin je otac otišao kada je imala četiri godine. Nije u kontaktu s njim. Prije toga je pokušao njezinu majku udariti usisivačem, ali je odustao u posljednjem trenutku. Ona je držala plišanog Štrumpfa u rukama i plakala. Rekla je još da jako voli punjene lignje i da govori španjolski. “Dime cómo se supone que voy a vivir sin ti”, rekla je. Kada je spomenula svoj maturalac, u Ateni, objasnila je i nastanak ožiljka na koljenu. Običan pad. Spomenula je majku i sestru kada je pričala o tome kako su kod bake brali maline i sretno se smijali. Rekla je da ima fotografiju na kojoj sjedi na magarcu – plaža kod Omiša, devedeset i neka. Smijala se puno. Slušao sam je i razmišljao kako bih je mogao cijeli život slušati. Možda bih joj trebao “narediti” još jedno pušenje, pomislio sam tada.

S njom nisam imao nasilno nabijeni osjećaj krivnje, kao s Majom. Nije bilo nikakve težine. Sve je teklo glatko. Ona mi je pružala osjećaj lakoće, za razliku od Majinih mračnih pogleda na svijet, ali znao sam da je sve to s njom prolazna priča, koja nam odgovara u jednom trenutku i pljas – gotovo. “Aj ne seri više, meni je to obična ševa”, rekao je Pegi. “I koga boli za detalje iz njezina života, dokle god se želi ševiti s tobom.” Kod Pegija mi se sviđala površnost. Nije bilo ničeg istinskog što mu je grizlo dušu. Samo su se mogle odlijepiti njegove Paciotti tenisice, ogrebati kožna jakna ili mu je mogao crknuti alternator na autu. Samo površinske ogrebotine. Duša je uvijek ostajala netaknuta. “Gledao sam ja sve to u nekom filmu”, nastavljao je, “ali se poslije ispostavilo da je ta cura neki teži psihopat kad je frajera izmasakrirala u kupaonici. Mislim da mu je pokušala odsjeći i kitu.”

“Nisam imao takvu priču sa ženama”, nasmijao se Zeko. “Ali, s frajerima… to je skroz ok. Čujemo se, puknemo se, ali čak i ne pričamo. Tuširanje i paljba. Svatko na svoju stranu.”

“Dokad ću više Zečiću slušati o tome kako ti pušiš?”, rekao je Pegi. “Odjebite više obojica. Slušaju nas ljudi. Mislit će da se još ševim s vama dvojicom, da smo u nekoj kombinaciji.”

Toga je dana stan u Radićevoj bio otključan, kako mi je i nagovijestila: “Uđi sam. Otključano je.” Zatekao sam je u kadi s nekom djevojkom mokre kose. Obje su bile gole i mokre. Dobro sam se potrudio da ne ostavim dojam zbunjenog lika. Sjeo sam na rub kade kad je ona rekla: “Ovo je Lola, moja frendica.” Lola mi je pružila mokru ruku, a onda prešla na njezinu stranu kade. Obje su se smijale. Kad su se počele strasno ljubiti, bilo je dovoljno da me ona upita: “Što čekaš?” i već sam bio s njima u pjeni.

Kako je bio dobar i prostran krevet na galeriji u Radićevoj. Ležao sam na leđima dok mi je Lola stavljala kondom. Samo je sjela. Opkoračila me i spustila se, s visine, nagnula se prema naprijed i osjetio sam njezine grudi kako se nude. Stavio sam jednu bradavicu na svoj jezik poput malog bombona. Lola se prvo spuštala gore-dolje, a onda su ti pokreti uključili i pokrete naprijed-natrag. Držao sam je za guzu i odjednom smo svršili zajedno. Nenadano. Nije trajalo sve skupa više od pet minuta. Otišao sam nakratko u toalet, a na povratku sam zatekao scenu oralnog seksa dviju beskrajno zgodnih djevojaka. Lola je zadovoljavala. Prišao sam polako, da je ne uplašim i ne prekinem. Čulo se tap-tap-tap i svršio sam joj po leđima. Prije nego što sam zaspao, gledao sam koliko njih dvije uživaju u maženju. A istovremeno razmišljao o tome koliko se ljudi sada ševi u Radićevoj, u gradu, na planetu, koliko njih uzdiše, izvija se tijekom orgazma i koliko je sperme iscurilo u tom trenutku.

Ujutru nije bilo Lole. Nismo čuli kad je otišla. Samo je ostavila poljubac na ogledalu i malog smajlića nacrtanog ružem, kao dokaz svoje prisutnosti. Kao da mi je htjela poručiti: “Da, dogodilo se!”

“Prvi put si radila ovo s Lolom?” pitao sam.

“S Lolom mi nije prvi put, ali s Lolom i još nekim je. Bio si dio neke vrste moga gubitka nevinosti. Defloraciji Loline i moje intime.”

“Zanimljivo je da nikada nisam bio s nevinom djevojkom”, rekoh. “To je nekako tužno.”

“Blesav si”, rekla je i onda dodala: “Razmišljaš li nekad o meni, kada nismo zajedno?”

“Da, baš često. A ti? Razmišljaš li ti o meni?”

“Ne, nikad. Ni kada sve ovo prestane neću razmišljati o tebi”, nasmijala se kao nekakav zloćko kojem je cilj iživcirati me. Nadao sam se da laže.

Povremeno sam se osjećao kao nekakav kradljivac ljepote njezina tijela. Lovokradica gotovo istrijebljene vrste. Čitao sam u novinama da su stidne uši postale ugrožena vrsta zbog brazilske depilacije, stanište im je bilo uništeno. Smijao sam se dok sam to čitao, ali bih se i tada sjetio nje. Njezino je tijelo bilo glatko kao led u otapanju. I sve je išlo glatko s njom, čak i rastanak. Nisam želio pokvariti svoju krađu ljepote nečim što bi je moglo uplašiti. Kao neoprezni lovokradica pred ženkom zaštićene vrste. Osjetio sam kako s njom vodim odmjerene razgovore, osluškujem je i bilježim u svojoj glavi, poput dobrog novinara. Dokumentirao sam je koliko je dopuštala, svaki njezin uzdah i vrisak. Htio sam sve upamtiti. Znao sam da ćemo u jednom trenutku samo nestati iz Radićeve. Da ćemo odšetati ulicom, svatko na svoju stranu, lijevo i desno, ali sam istodobno želio da potraje. Nisam je nikad zamišljao kao djevojku ili suprugu. Nije to bila ona.

“Brak me podsjeća na gomilu neispeglane odjeće”, govorila je. “I gomilu sranja, sranja i sranja. Podsjeća me na razbacane pelene i patkice koje ispuštaju skvik kad ih slučajno zgaziš. Podsjeća me na muža sa žalcem ispod košulje, koji misli da je strašan jebač i da me nitko nije jebao kao on. A ako imaš sreće, možda ti muž ne razbije glavu usisivačem.”

Nije ona bila tip supruge. Teško da ti supruga može dovesti frendicu da je kresneš dok istovremeno liže tvoju ženu. Ne bih nikada pomislio da je mogu vidjeti sputanu kako, ruku pod ruku, šeta s nekim muškarcem po Cvjetnom. Mogu je zamisliti kako pravi anđela u snijegu, na Zrinjevcu. I kako se smije kao djevojčica u trgovini igračaka. Cijeli je svijet bio njezina prodavaonica igračaka. A ona je bila moja igračka, sve dok nije prestalo onako kako je i počelo.

Danima nisu stizale njezine poruke. Posljednji put sam zaspao sa svojim penisom u njoj. Ušao sam u nju poslije seksa i tako ostao. Te večeri to nismo bili oni raniji mi. Više je sve to nalikovalo na maženje i paženje, pisiće i mačiće, leptiriće i cvijeće. Jebi ga, nismo bili Disneyjevi junaci. Oboje smo više bili Shere Khan iz “Knjige o džungli” nego onaj mali Mowgli. Divlji. Znao sam da je to kraj. Nakon nekoliko dana šutnje, poslala mi je mail s fotografijom pogleda iz Radićeve, s manjeg prozora. Pogleda koji smo vidjeli iz kreveta. Na fotografiji se vidio vrh nebodera. Ispod je pisalo: “Ljubim te.” I to je bilo to. Kraj. Trajalo je četrdeset dva dana i noći.

Otišao sam nepozvan u Radićevu, nakon mjesec dana. Zazvonio sam i vrata je otvorio nepoznat čovjek od oko pedeset godina. Unutra je za kompjutorom sjedila neka žena, njegovih godina. Nije se osvrtala.

“Oprostite, trebam djevojku koja ovdje živi”, rekao sam.

“Mislim da ste pogriješili”, odgovorio je. “Kako se zove osoba koju tražite?”

“Ne znam. Oprostite.”

Radićeva je bila pusta i zacakljena od kiše. Čuo sam samo svoje korake.

Cosmopolitan.hr
Možda te zanima
error: Content is protected !!