Balkan.cool
Balkan je cool

DJECA CRNIH OČIJU (VIDEO): Molit će vas, ali ih ne puštajte u kuću ni pod koju cijenu, upozorava specijalac

Jeziva, potpuno crnih očiju, pozvone vam na vrata ili traže da ih povezete. Rijetki su oni koji su ih pustili u kuću, a još rjeđi oni koji mogu otkriti što slijedi potom. No sada, ova jeziva djeca ne vrebaju samo na domove i “obične” ljude, nego su utjerali strah u kosti i američkom specijalcu…

Prema urbanoj legendi, djeca potpuno crnih očiju, siju strah diljem svijeta. Stara između šest i 16 godina, uopće nemaju bjeloočnice ili šarenice, a neki svjedoci kažu kako im je koža potpuno blijeda, nalik na onu leševa. Pozvone na vrata i zamole vas da se sklone s kiše, ili ako mogu koristiti vaš telefon i sl. ili pak stopiraju. Neki tvrde kako se u pravilu kreću u paru no ima i onih koji kažu kako im se obratilo samo jedno jezivo dijete.

Svjedočanstva o susretima s “black-eyed chidlren” pojavljuju se na internetu već 20-ak godina, a po svemu sudeći prvi ih je opisao novinar Brian Bethel 1996. Od tada je sve više priča o susretima s ovim utvarama. Razlikuju se u detaljima, no svima je zajedničko to što su djeca tražila dopuštenje da uđu, stravične crne oči koje izgledaju kao ili stan te kako ih je prošla neopisiva jeza. Čak i iskusnog specijalca.

‘Nije me lako uplašiti, ali on me užasnuo’

Kanal UFOmania prenosi priču djelatnika vojne zrakoplovne baze u američkom Teksasu.

“Visok sam gotovo dva metra, a prije nego što sam prešao u zrakoplovstvo bio sam u specijalnim postrojbama. Prije mjesec dana, dok sam bio u vojarnu u svojoj kolibi i pio pivo, čuo sam kucanje iz kupaonice. Ustao sam s ležaja i mislio da je u pitanju moj cimer, obzirom na to da su nam sobe spojene kupaonicom. No nikoga nije bilo nutra. Bio sam zbunjen. Onda sam čuo neko grebanje na ratima i pogledao kroz špijunku.Ispred je bio dječak koji je imao 17, maksimalno 18 godina.

Pitao sam ga što treba. Pogledao me sa smiješkom kojeg mogu opisati samo kao gladan i okrutan. Ispijenog lica, pitao me može li iskoristiti moj telefon. Rekao sam mu da idem spavati i neka proba preko puta. Zatvorio sam vrata i nisam se previše obazirao. No onda je ponovo pokucao. Otišao sam do prozora. Htio sam ga zastrašiti da ode. Povukao sam žaluzine i pogledao ravno u njega. On je uzvratio pogled. Bio je slabašan. Vjerujte mi kada kažem da se ne uplašim lako, ali nešto kod njega me prestravilo do kosti.

‘I onda sam mu vidio oči…’

Ponovo me pitao mogu li ući. I onda sam vidio njegove oči. Bile su prazne. Zajedno s onim praznim, predatorskim osmijehom – zbog svega toga su me prošli trnci. Nešto nije bilo u redu. Rekao sam ‘Reći ću ti još jednom da odeš prije nego te napucam’. Okrenuo sam se da dohvatim mobitel i u tom djeliću sekunde on je nestao.

No ne mogu se otarasiti osjećaja da sam vidio negdje ranije. Još u srednoj školi, radio sma na benzinskoj crpki kada sam ga vidio kako prelazi brzu cestu s četiri trake i zuri u mene i mog brata. Brat mu je doviknuo i pitao ga treba li što. Rekao je isto što je rekao i sada u vojarni – može li upotrijebiti naš telefon. Brat mu je rekao da ne može jer je iza pulta. Ušli smo, a on je stajao ispred trgovine. Kucao je nekih pet minuta po staklu sve dok brat nije uzeo palicu i krenuo prema njemu. Brat ga je opisao baš onako kako sam ga i ja vidio – blijedo, mršavo lice i crne oči”

http://net.hr

Možda te zanima
error: Content is protected !!