Balkan.cool
Balkan je cool

***Od Bihaća do New Yorka***

Rijetke su priče u kojima je troje djece iz jedne porodice završilo isti fakultet. Braća Mersud i Ferdi i sestra Selma Selman umjetnici su čija su djela stigla u brojne evropske galerije, ali i dalje. Selmani su odrasli u Bihaću, gradu što se Unom naslonio na sjeverozapadnu granicu Bosne i Hercegovine uz Hrvatsku.

Mnogo toga je posebnog u ovoj neobičnoj porodici. Prvi su Romi koji su završili studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Banjoj Luci i tako razbili predrasude i jedni su od četrdesetak učenika i studenata Roma koji na ovaj način otvaraju novu stranicu u životu svojih generacija.

“Želimo smanjiti diskriminaciju među ljudima, ne samo među Romima. Pogledajte koliko se toga promijenilo od kako smo mi otišli na studije… Danas nemate više nijedno dijete na Ružici [najveće romsko naselje u Unsko-sanskom kantonu] koje ne ide u školu. Idu čak i u vrtiće. Taj teret je sve manji”, pričaju Selmani.

“Još u osnovnoj školi zapazili su naš talenat. Pitali su nas da li nam je neko pomagao oko zadaće. Na vrijeme su nas zapazili i tako smo stigli i do studija”, kaže Mersud, koji je prvi završio studij.

Ferdi priču vraća u naselje Ružica:

‘Tu smo gdje smo željeli i sanjali’

“Znate kako je kada živite u mahali… Tu postoji ljubomora, ali mi nismo bili vezani za mahalu. Nekako smo išli za našim ciljem, da uspijemo u onome što volimo, što želimo. Često su nam govorili: ‘Šta će vam to, od toga se ne može živjeti? Bolje je da skupljate staro željezo, tu biste nešto zaradili…’ Međutim, mi smo išli svojim pravcem i evo nas tu gdje smo željeli, sanjali…”

Za vrijeme školovanja i studija radili su s roditeljima u maloj radnji na Gradskoj pijaci, od koje je živjela njihova porodica. Tu su napravili i atelje, gdje su nastajale prve slike.

“Gledao sam teret koji ovdje moji roditelji nose, kroz koji prolaze… Tako je nastao prvi ciklus slika, kojem sam dao ime ‘Teret'”, prisjeća se Mersud.

Tako je, zapravo, i počelo. Prve su radove izložili na pijaci. Jednostavno su se snalazili da bi osigurali sredstva za studij.

“Prve smo slike prodavali za desetak eura. Znali smo ih čak mijenjati za hranu. Uđemo u prodavnicu i mijenjamo za namirnice u toj vrijednosti koliko vrijedi slika. Snalazili se da bi opstali”, govori Ferdi.

Veliku podršku pružala im je majka Sabina-Saliha, koja na sve to gleda s ponosom.

“Ponosna sam na svoju djecu i zato činim sve da im pomognem. Uspijevali smo nekako osigurati za studij, pa bit će bolje… Najvažnije je da ih nikakve predrasude ne mogu zaustaviti”, kaže ona.

Od Bihaća do New Yorka

A onda su krenule izložbe. Iz Bihaća, sa Une, u Banju Luku, pa su stigli u Italiju, u Rim, pa Minhen u Njemačkoj, zatim Austrija, Budimpešta, New York… Danas su njihova djela na zidovima evropskih i svjetskih galerija.

“Vjerujem da nas danas cijene kao umjetnike i zato kupuju naše slike. Nije to zbog činjenice da smo Romi, da nam nekako pomognu”, kažu Selmani.

Njihova djela posvećena su značajnim dijelom i nomadskoj prirodi Roma, pa su danas, kako veselo kažu, razbacani na sve strane. Nakon povratka sa specijalističkog studija iz Budimpešte, prošle su se godine vratili u Bihać. Sestra Selma, nakon studija u New Yorku, završila je magistarski studij i predaje na Univerzitetu Siracusa.

“Otišli smo u Minhen na izložbu, ali smo se tu zaustavili. Dokle i kako – vidjet ćemo. Planiramo preseljenje u Zagreb, osnivanje male galerije-radionice, ali je to malo odloženo, ostaje u planovima.”

Bihać i Unu ne zaboravljaju, odnosno – ne ostavljaju. Svaki slobodan trenutak koriste za dolazak i posjetu, ali i način da nekako pomognu sugrađanima, posebno mladim Romima. Voljeli bi da se zaustave u Bihaću, u Bosni i Hercegovini, da tu rade…

‘Mi smo ti koji razbijaju predrasude’

“Ali, i mi, poput najvećeg broja mladih, odlazimo iz Bosne i Hercegovine, u potrazi za egzistencijom. Nadamo se da će doći i to vrijeme da se vratimo i nastavimo tamo gdje smo počeli.”

Životna priča Mersuda, Ferdija i Selme Selman izuzetno je inspirativna, a njihove karijere i stalni napredak u obrazovanju ulijevaju dodatnu snagu.

“Doživljavamo se kao ljudska bića koja uživaju u umjetnosti. Snagu nam daju znanje i umjetnost. Naša umjetnost je i politička, jer se ne bavi samo estetikom, već problemima”, kazuju.

Zato svojim djelima žele razbiti predrasude o romskoj populaciji te provocirati ustaljene stavove i stereotipe. Dodaju kako je problem diskriminacije, budući da su Romi najveća etnička manjina u Evropi, i dalje prisutan.

“Na sreću, nismo svi isti. Akademiju smo završili i uz podršku jednog udruženja, koje nas je stipendiralo. I uz veliko odricanje. Ne žalimo, jer mi smo ti koji razbijaju predrasude”, kažu na kraju dva brata i sestra Selman.

Izvor: Al Jazeera

Možda te zanima
error: Content is protected !!